ПРИЧЕ
ДАРОВИ
ПОЕЗИЈА
ИЗБОР
ПРЕВОДИ
ЛИНКОВИ
ПОСАДА ДЕЦА
ПРЕУЗМИ ИЛИ
ЧИТАЈ
ЕСЕЈИ
НЕОРА
ПОСАДА
АРХИВА
ПУТОПИСИ
|
Јовица Бегић Омољски
Око
је сидро непознатог бића
Није разумео. Зашто ?.
Зашто?
Мисли језиком прошлости. Не прихвата овако
форматирану будућност . Када сваком погледа
дубоко у око препозна животињу. Нема људи
који не подсећају на животиње.
Глодари, инсекти, вукови, зечеви. Бескрајна
прича.
Његов ум тешко прихвата да људи скоро нема.
Цео дан се упиње да лоцира животињу свог
бића.
Никако не успева у томе.
Неко други треба да му помогне.
Замолио је свог најбољег пријатеља да му
искрено одговори на питање на коју животињу
га подсећа ?
Одговор је био спонтан и јасан.
- Пријатељу мој, подсећаш
на човека !
Радосно је подигао шапе и одлучио да таква
питања више не поставља!
Zaboravite na Mars, idemo na Veneru!
Prva planeta koju bi
trebalo kolonizovati je Venera. Iako su
na njenoj površini uslovi smrtonosni,
Venerina atmosfera je najgostoljubivije
mesto u Sunčevom sistemu, ne računajući
Zemlju. Druga stvar je što je upravo
objavljeno da je u njenoj atmosferi
otkiven fosfin, što može biti znak
postojanja života.
Venera kao gostoljubivo mesto
Potražimo lokaciju u Sunčevom sistemu
gde je atmosferski pritisak oko jednog
bara, a temperatura u opsegu gde je voda
tečna, tj. Između 0 i 100°C, da postoji
obilje solarna energija i da ima
gradivnog materijala potrebnog za život:
ugljenik, kiseonik, azot i vodonik. Evo
šta kaže Geoffrei A. Landis iz NASE još
2003. god: Osim površine Zemlje, jedino
drugo mesto na kome postoje navedeni
uslovi je atmosfera Venere, na
nadmorskoj visini od oko pedeset do
šezdeset kilometara iznad površine.
Razlog zašto ne kolonizujemo Veneru nije
u uslovima na njenoj površini nego u
nedostatku naše mašte. Kada razmišljamo
o nekoj planeti i ljudkoj bazi na njoj,
uvek mislimo na čvrsto tlo. Zbog te
zablude ne ide se na Veneru, jer su
uslovi na njenom tlu pogubni.
Ali ako Veneru zamislimo kao planetu
kompletno prekrivenu okeanom ugljen
dioksida (CO2) ne bismo išli na njeno
dno. Umesto toga bismo bili na i bavili
se površinom okeana. Tako treba da
mislimo o Veneri. Na Veneri bi lebedeći
gradovi ispunjeni azotom i kiseonikom,
pod pritiskom, plutali na oko 50 km
iznad površine. Ta visina bi za nas bila
površina. Na toj visini gravitacija i
pritisak su gotovo identični Zemljnim.
Pomeranjem neki kilometar gore-dole
možemo biti u opsegu temperature od 25
do 27°C. Ovo je izuzetno naseljiva zona
kakve nema nigde u sunčevom sistemu. To
je najbolje moguće mesto za
istraživanje. Plutajući gradovi ne bi
tražili robusne konstrukcije jer bi
spoljni i unutrašnji pritisak bili
praktično isti.
Uslovi za život na Veneri
Venera je neverovatno bogata hemijskim
sastojcima za život, čak i za
poljoprivredu. Za razliku od Marsa koji
ima tanku i neplodnu atmosferu, Venera
sadrži ugljenik, kiseonik, azot i
vodonik. Kiša na Veneri jeste od
sumporne kiseline, ali i ona je resurs.
Najzanimljivije je što Venerini oblaci
možda već sadrže život. 14. Septembra
2020. god. Kraljevsko astronomsko
društvo [@RoyalAstroSoc] je objavilo da
su detektovali gas “fosfin” u Venerinoj
atmosferi. Rad je objavljenje u časopisu
Nature and Astronomy i dostupan je.
Fosfin je bezbojan i visoko toksičan
gas. Na Zemlji ga proizvode anaerobni
mikroorganizmi kojima nije potreban
kiseonik. Šef NASE Džim Brajdenštajn je
povodom toga dao dve izjave: „Otkriće
fosfina je najvažniji događaj u celoj
istoriji potrage za dokazima o mogućem
postojanju vanzemaljskog života“ i
„Život na Veneri? Značaj otkrića
fosfina, nusprodukta anaerobne
biologije, teško je preceniti. Vreme je
da Veneri damo najveći prioritet“
Tamne mrlje u Venerinoj atmosferi možda
stvoraju bakterije. Dok plankton pliva u
našim okeanima, nepoznata mikrobiologija
možda pliva u Venerinim oblacima.
Promene u Venerovom albedu
(osvetljenosti) još uvek nisu
objašnjene, a život je vrlo verodostojno
objašnjenje.
„Mrlje bi mogle biti nešto slično
cvetanju algi koje se redovno javljaju u
jezerima i okeanima Zemlje“, rekli su
istraživači: Sanjay S. Limaye i
saradnici, objavljeno u Sci News.
Ovo je neverovatno uzbudljivo i trebalo
bi istražiti na licu mesta.
Šta bi Venera pružila ljudima?
Setimo se lebdećeg grada u oblacima iz
Ratova zvezda, potpuno je moguće imati
ljudsko prebivalište u oblacima Venere.
Na koju god drugu planetu da krenemo
moramo da živimo u čvrstim metalnim
kapsulama, najčešće ukopanim u tlo. A na
Veneri bi naš dom plutao među oblacima.
Pritisak
Na 50 km iznad tla Venere pritisak je 1
bar (kao na Zemlji). Ako bi došlo do
proboja zida staništa na Veneri, vazduh
bi polako iscurio. Na Marsu bi se zbog
proboja zida, zbog razlike pritisaka,
kuća brzo raspala, tj. eksplodirala.
Gravitacija
Venera takođe ima gravitaciju koja je
90% Zemljine gravitaciju u odnosu na 38%
Zemljine gravitaciju na Maru.
Gravitacija u oblacima je funkcionalno
ista kao na površini Venere. Zbog toga
biste se osećali kao u svojoj kući, samo
malo lakši. Još važnije, ne biste
izgubili koštanu masu ili zahtevali
stalnu vežbu da telo ne bi atrofiralo.
Zračenje
Venera, za razliku od Marsa, ima krov.
Čak i na visini od 55km ima dovoljno
atmosfere da se zaštiti od većine
zračenja. Suprotno tome, tanka marsovska
atmosfera pruža malo ili nimalo zaštite.
Kada bi čovek proveo godinu dana na
Marsu bio bi ozračen kao pri 9600
rendgenskih snimaka grudnog koša ili 48
CT skeniranja. To je pogubno za ljudsko
telo. Rezultat bi mogao biti da na kraju
odemo na Mars, ali da živimo pod tlom. U
čemu je poenta ako bismo mogli biti na
Veneri, živeći u oblacima?
Resursi
Venera takođe ima resurse. Mars ima
kamenje, ali Venera ima dovoljno
hemijskih elemenata u oblacima.
Marsovsko tlo je ozračeno, duboko
toksično i sklono prašinama koje
zaklanja Sunce širom planete. U
Venerinim oblacima, međutim, mogli bismo
da iskoristimo vodu, sunčevu svetlost,
azot i druge elemente koji se javljaju u
prirodi da bismo stvorili poljoprivredu.
Ljudi ne mogu da postoje bez drugog
života, a venerijanski oblaci su mesto
koje može podržati život uopšte. Možda
ne pilići, ali svakako neki oblik
morskih algi. Podsetimo se da kada
posejemo seme u saksiji, kompletna
biljka sa plodovima izraste a da pri
tome skoro sva količina zemlje ostaje u
saksiji. Odakle je biljka dobila svu
svoju masu? Iz vode kojom je zalivana
da, ali najveći deo iz atmosfere u
procesu fotosinteze.
Energija
Iako Marsov dan ima sunčanu moć oblačnog
dana na Zemlji, najveći deo energije će
odlaziti na regulaciju temperature i
pritiska stanice, ono što se na Veneri
dobija besplatno. Na Veneri iako ste
ispod oblaka, dobijate više solarne
energije i toplote.
Udaljenost
Venera je bliže. Njena orbita je
najbliža našoj, tako da imamo dobar
vremenski prozor za lansiranje svakih 19
meseci, a putovanje traje manje od 5
meseci. Mars ima dobar vremenski prozor
za lansiranje svakih 25 meseci, a
putovanje traje 8 meseci. Venera je
zapravo 9 meseci bliža (6 meseci uštede
na vremenu čekanja i 3 meseca na putu).
To su značajne prednosti u pogledu
goriva, resursa i zdrave pameti.
Sve u svemu
Venera je mnogo bolji kandidat za
kolonizaciju od Marsa. Jedini nedostatak
je taj što ne možemo da zabodemo zastavu
na tlu Venere, ali ako uspemo da
prevaziđemo taj nedostatak mašte, možemo
da živimo u oblacima. Venera je i dalje
strašna: kisele kiše, munje i ko zna šta
još, ali to je i dalje najbolje moguće
odredište u Sunčevom sistemu. Ko je
stariji seća se ruskog filma Planeta
Bura (1961). Ekspedicija je u potrazi za
inteligentnim životom na Veneri. Na
kraju, primorani da se vraćaju u
poslednjem trenutku nalaze dokaz
inteligentnog života.
Prestojeće misije ka Veneri
Prvi čovek NASE je upravo najavio dve
misije ka Veneri. Jedna je usredsređena
na razumevanje njene atmosfere, a druga
na razumevanje geološke istorije Venere.
Treća misija je sa evropskim partnerima
pod nazivom EnVision.
peuzeto sa sajta : Astronomski
magazin
|