PREVODI |
|
|
Rodio se 525. god. prije n.e. u Eleusini. Potice iz zemljovlasničkog roda. Bio je svedok obaranja tiranide u Atini, uspostavljanja demokratskog uredjenja i uspešne borbe protiv intervencije aristokratskih država. Bio je, kako ga neki nazivaju "otac tragedije". Iz njegovih pesama vidi se da je bio pristalica demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupi u samoj demokratiji. Ta je grupa imala veliku ulogu u Atini u prvim decenijama. Eshil je ucestvovao u borbi protiv Persijanaca i to na na Maratonu, kod Salamine i Plateje. Eshilove politicke simpatije prepoznaju se u njegovim djelima. Engels ga je opisao kao jasno izraženog tendencioznog pesnika. Nastali su golemi nesporazumi i svadje izmedju Eshila i naroda. Uzroci tih nesporazuma nisu poznati. Zbog tih nesporazuma morao je poslednje godine života provesti na Siciliji izvan domovine. Znao je i pre odlaziti tamo i prikazivati svoje drame. U gradu Geli Eshil je umro 456. god. prije n.e. |
Okovani Prometej
Likovi: PROMETEJ, Titan, sin Japetov HEFESTO, sin Zeusov, kovač SNAGA i SILA, sluge Hefestove OKEAN, Titan, bog morski OKEANIDE, kćeri Okeanove, zbor HERMO, sin Zeusov, glasnik IJA, kći argivskoga kralja Inaha Čin prvi Pust gorski kraj do Okeana. Snaga i Sila vuku Prometeja. Hefesto nosi okove i kovačko oruđe. Snaga U daleki smo evo stigli svijeta kraj, U skitsku zemlju pustoš pustu bez stvora. Hefesto, tebi mislit je na zapovijed, Što otac ti je dade, i zločinca tog Sad verigama krutim, sponam' gvozdenim, Prikovat na hrid ovu, vrlet visoku, Jer diku tvoju, svemoguće vatre sjaj, On ukrade, smrtniku da; za takav grijeh Pretrpjet kazan od bogova mora on, Vlast Zeusovu poštivat da se nauči I ljubavi se prođe prema čovjeku. Hefesto Vi, — Snago, Silo, nalog Zeusov svršiste, I evo ništa više sad ne drži vas, A ja gle srca nemam boga rođaka Na klisuru da burnu silom prikujem. Al' na to se odvažit moram svakako, Jer očevom se riječju titrat kobno je. (Prometeju) Oj umni sine žive pravde — Temide, Sam tužan tužna ću to čvrstim okovim' Na stijenu pribit ovu, — stvora ljudskoga Tu nema, čut tu glasa, lika čovječjeg Zret nećeš; pržen sunca žarom žarkijem Sjaj kože gubit ćeš, to šarom haljom će Noć tebi na veselje svjetlost zastirat I opet sunce mraz rastapat ujutru. I vazda će te ovog sada jada bol Izjedat, — jer se tebi spas još ne rodi. To plaća je za ljubav tebi k čovjeku, Ko bog jer božje dare krasne smrtnima Ti preko reda poda, gnjeva se ne plašeć. I zato to ćeš stijenu čuvat nemilu Stojećke, bez sna, ukočena koljena, A mnogim krikom, jaukom ćeš uzalud Jauknut, — Zeusu srce neumolno je. Kom vlast je mlada — svakom kruta jeste ćud. Snaga Pa neka! Što se kratiš, žališ uzalud? Što boga bozim' najmržega ne mrziš, A tvoj dar počasni smrtniku izda on? Hefesto Krv jedna, prijateljstvo silna veza je. Snaga Da, priznajem. Al' očev nalog ne slušat Zar smiješ? Kako to te nije većma strah? Hefesto Sveđ bez srca si ti, — pun puncat drskosti! Snaga Tom suze nijesu od pomoći, uzalud Ne trudi se, korist ako nije nikakva! Hefesto O stoput — stoput proklet bio zanat taj! Snaga Što proklinješ ga? Ovim sada mukama — Da kratko kažem — ništa nije zanat kriv. Hefesto Al' opet da je drugog koga dopao! Snaga Sve teret ti je doli vladat bozima. Ta nitko slobodan ti nije doli Zeus. Hefesto Po ovom znadem, — prigovora nema tu. Snaga Pa nećeš brže bolje okovima ga Okovat, nećkanja da otac ne spazi? Hefesto Ta to su lisičine već pri ruci, gle! Snaga Pa na ruke ih stavi, snažnom snagom daj Sad maljem udaraj, na stijenu pribijaj! Hefesto (meće verige na ruku Prometeju.) Pa vršim, poslom ovim već ne otežem. Snaga De jače udri, steži, nemoj sustajat! Ta on i iz škripa će sebi naći put.
|
